Kocke ili Sofijin svijet - predgovor

Kocke ili Sofijin svijet

Nije baš često da se prvom samostalnom izložbom javnosti predstavljaju likovni stvaraoci koji su tek dobro zakoračili preko završnoga praga druge decenije svoga života. Nerijetko, to je razdoblje u kojem se postavljaju osnovni kriteriji vlastitog stvaralaštva na različitim skupnim izložbama, gdje su jukstapozicije različitih likovnih djela dobra prilika za povlačenje paralela, za međusobno uspoređivanje stilskih, sadržajnih i tehničkih obilježja pojedinih autora i odmjeravanje impulsa, iz kojih će se, na sljedećoj stepenici razvoja autorove stvaralačke osobnosti, iskristalizirati novi, prepoznatljivi oblici njegove likovne izražajnosti.

Iva Šimunović prva je iskustva javne prezentacije svojih radova stekla već u razdoblju srednje škole, izlažući skupa sa svojim vršnjacima u okviru promidžbenih aktivnosti srednje škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Njezini slikarski radovi koji se pojavljuju na tim prvim izložbama bave se prije svega kompozicijom likova na plohi, dok mlada autorica pojedine elemente tih kompozicija prenosi i u trodimenzionalni prostor, stvarajući oblikovno i koloristički maštovite kreacije odjevnih predmeta, preko kojih se razbija osnovna statičnost plohe, dok se dojam slojevitosti volumena pojačava pokretom tijela u prostoru i zanimljivim kolorističkim efektima. Intenzivnim likovnim stvaranjem na različitim područjima mlada se autorica usavršava i u tehničkom pogledu, a uključivanjem u likovnu udrugu Forma 2000, ona ostvaruje mogućnost sudjelovanja na skupnim izložbama članova te udruge, što svakako donosi još jedno korisno iskustvo za dalji razvoj njezina likovnog stvaralaštva.

Radove za svoju prvu samostalnu izložbu u Ivanić Grad, Iva Šimunović stvara kao studentica prve i druge godine studija tekstilnog dizajna na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Ta njezina orijentacija nedvojbeno ostavlja traga i u njenim, za ovu izložbu pripremljenim slikarskim ostvarenjima. Odlučnom i sigurnom rukom, ona oblikuje kompozicije relativno velikih formata, pretežito u tehnici ulja na platnu, kombinirajući je pojedinačnim efektima raznih drugih tehnika. Dinamika fakture izražava se čvrstim potezima u pastoznim namazima boje, a između njih se pojavljuju plohe čistih lazura koje slikarica dopunjuje povremenim ubacivanjem gotovo identičnih, formalno oslobođenih malih geometrijskih oblika (nepravilnih trokuta i kvadrata) što lebde u praznini, udružuju se i razdvajaju, sačinjavajući neku unutarnju dinamiku samostalnog kretanja u prostoru. No, vodeću ulogu u dinamičkoj strukturi kompozicije svakako zauzimaju snažne pastozne linije spirale koje, raspoređene površinski i dubinski prostorom gotovo svakog od predstavljenih likovnih ostvarenja, poprimaju, osim čisto formalnih, često i jasna semantička obilježja. Boje su izrazito snažne, a njihove uvijek dobro ugođene kombinacije govore o iskustvu dizajnera s naglašenim osjećajem za izražajne mogućnosti tonova i nijansi. Na prvi pogled, slike se uglavnom doimlju kao slobodne kompozicije organičke apstrakcije, s naglašenom dozom dekorativnosti. U tom se prostoru povremeno pojavljuju i jasno prepoznatljivi segmenti figuracije koja, međutim, ne prelazi granicu realističkog predočavanja. Gledajući tematski, krugovi i spirale u kojima se kreće slikarstvo mlade autorice, bez sumnje pripadaju nekom arhetipskom svijetu čovjeka, prije svega žene, uhvaćene u procjepu između fizičke i biološke strane njezina bića koja cikličkim gibanjima i ponavljanjima ulazi u strukturu same prirode, poprimajući gotovo kozmičku dimenzije Žene kao prenositeljice Života, te njene druge strane, društveno uvjetovane ulogom žene kao glamurozne, vanjskim efektima podložne lutke zavodnice, žene-objekta požude, žene koja ispod slojeva varljive dekorativnosti skriva svoju ranjivu intimu i zatomljene snove djeteta koje mašta o zvijezdama… Tijelo je žene nasilno razjedinjeno. Glava, obline torza, noga, poput izgubljenih, zamjenskih dijelova nekih bezdušnih, divovskih lutaka lebde u dinamici prostora koji se neprekidno mijenja. Svrha, uzrok i cilj djelovanja, pa i samog postojanja, istrgnuti iz svojih temelja lutaju prostranstvima, nošeni strujama kroz ponore i oluje kozmičkih razmjera, dodirujući prostore smirenosti i reda, gotovo nalik na površinu dobro dizajnirane tkanine, da bi odmah zatim opet odjurili dalje, u vječitoj potrazi za vlastitim smislom…

Ciklus slike Ive Šimunović, kojim se mlada autorica predstavlja na svojoj prvoj samostalnoj izložbi nedvojbeno govori o silnoj energiji koju ona ulaže u svoja dojmljiva ostvarenja. No, tu energiju slikarica uspijeva usmjeriti u dobro uravnotežene kompozicije preko kojih postavlja svoja otvorena pitanja sebi i svijetu. Pitanja su dio mladosti. Zrelost bi trebala donositi odgovore. Svojim slikama, Iva je otvorila brojna pitanja i pokazala da je slikarstvo nedvojbeno jedno od onih svjetova u kojima će i ubuduće intenzivno tražiti odgovore te da je u povezivanju elemenata s područja svojih raznorodnih, no, u mnogočemu komplementarnih interesa, slikarstva i tekstilnog dizajna, krenula stazom koja najavljuje mogućnost još intenzivnijeg razvoja na putu prema zreloj i vrlo zanimljivoj kreativnoj osobnosti.

U Ivanić Gradu, jesen 2004. Vida Pust-Škrgulja, pov.umj.